Nov pronalazak radio-aureola preispituje tvrdnje o praiskonskom granitu
Iako su radio-aureole sićušne, potakle su veliku debatu oko stvaranja, geologije i granita. Radio-aureole prvi puta stječu takav značaj kada je Robert Gentry, u svijetu vodeći znanstvenik kada je riječ o aureolama, ustvrdio kako su one dokaz trenutnog, nadnaravnog nastanka granita.1 U međunarodnu pozornost lansirane su kada je Gentry tijekom suđenja (Creation Trial) u Arkansas-u 1982. godine svjedočio o ovoj tvrdnji.2 One su još uvijek izvor polemika u knjigama, člancima i na internetskim stranicama posvećenim argumentima za i protiv izvornih zaključaka do kojih je došao Gentry.3,4,5,6
Novo otkriće radio-aureola polonija sada ima značajne implikacije glede interpretacije njihova porijekla.7
Radio-aureole su koncentrični, neobojeni, krugovi koji se uočavaju pod mikroskopom kod djelomično providnih minerala kao što su biotit, muskovit, fluorit i dijamant (slika 1).2,8 Općenito je prihvaćeno da su formirani α-raspadom radioaktivnih izotopa (slika 2). Odaslane α-čestice oštećuju mineral, posebice na kraju njihova puta kada im konačno ponestane energije i ugrabe elektrone obližnjih atoma. Za sobom ostavljaju sferično, neobojeno područje, koje u presjeku izgleda poput kruga. Radio-aureole mogu se izbrisati zagrijavanjem materijala u kojem se nalaze, čak i pri niskim temperaturama od 250°C.9
Tipovi radio-aureola
Gentry opisuje četiri tipa radio-aureola, svaki s drugačijim brojem koncentričnih krugova (slika 2).10 One se dovode u vezu s raspadom 238U (tablica 1) pri kojem osam izotopa u nizu oslobađaju prilikom raspada α-čestice. Svaki od četiri tipa radio-aureola vezuje se za specifičan izotop-roditelj u tom nizu. Aureola s jednim krugom odgovara poloniju210Po, ona s dva kruga poloniju 214Po, aureola s tri kruga poloniju 218Po, te aureola koja ima osam krugova uraniju 238U. Nekoliko faza raspada ima sličnu energiju i stvaraju zbijene krugove. Njih može biti teško razaznati.
Svaka α-čestica ima karakterističnu energiju koja određuje koliko daleko će ona putovati – odatle sferičan oblik. Dakle, promjer svakog prstena može se povezati s raspadom specifičnog izotopa-roditelja ovisno o mineralu.11 Što je kraće vrijeme poluraspada, veća je energija raspada, dakle veća je i aureola.
Iako izotop uranija ima veoma dugo vrijeme poluraspada od 4.5 milijardi godina, svi izotopi polonija imaju kratka vremena poluraspada, u rasponu od 138.4 dana u slučaju 210Po,pa do 164 mikrosekunde za 214Po.
Aureole polonija pronađene su unutar granita u izobilju, a do sada je prijavljeno da minerali sa oko 22 lokacije sadrže radio-aureole polonija.3 Budući da izotopi polonija imaju veoma kratko vrijeme poluraspada, tvrdi se da su lsquo;graniti koji sadrže Po aureole, bez obzira na njihovu “geološku starost”praiskonske stijene’, stvorene nadnaravno i trenutno tijekom tjedna stvaranja. Zaista, tvrdilo se da prirodni procesi takav granit ne mogu duplicirati.12
Zbog geoloških odnosa stijena u kojima su pronađene aureole polonija, onaj zaključak je osporavan.3,4,5 Primjerice, neki uzorci koji sadrže radio-aureole potječu magmatskih stijena koje su prodrle u vertikalne pukotine stijene-domaćina, koja prema tome mora biti starija.4 Umjesto iskonskog, predloženo je da je roditeljski materijal radio-aureola bio dio uobičajenog niza u raspadu uranija ili torija, izdvojenog nekim geološkim procesom.
Stone Mountain aureole u granitu
Ovaj Journal of Creation objavljuje kako je obilje radio-aureola pronađeno u biotitu unutar granita planine Stone Mountain, u SAD-u.7 Značaj ovog pronalaska je u tome što je granit Stone Mountain interpretiran kao nastao za vrijeme potopa, a ne tijekom tjedna stvaranja.
Stone Mountain je locirana oko 30 km istočno od Atlanta-e, Georgia, te nekih 200 km južno od južne granice gorja Apalači. Grant opisuje Stone Mountain kao izoliran granitni monolit koji se uzdiže približno 238 m iznad okolnog krajolika.13,14 Granit u lokalne stijene, koje su prvenstveno sačinjene od biotit-plagioklas gnajsa, prodire i paralelno i poprečno u odnosu na njihove slojeve. Lokalne stijene su regionalno preobražene relativno visokim tlakovima i temperaturom kao što je vidljivo po prisutnosti silimanita. Na dodirima s granitom postoje dokazi kontaktnog metamorfizma. Podatci o kontaktu i strukturi upućuju na to da je do prodiranja granita došlo kasno tijekom metamorfizma, te da je ono povezano s regionalnom deformacijom uslijed uzdizanja južnih Apalača. Granit sadrži obilje ksenolita lokalnih stijena.
McQueen smješta orogenezu koja je formirala Apalače u ‘fazu III’ potopa, koja započinje početkom povlačenja potopnih voda. Drugim riječima, na početak recesivne faze potopa.15,16 Froede također povezuje regionalne deformacije s potopom, dovodeći u vezu izvornu magmu Stone Mountain-a s ’orogenetskim događajem pokrenutim potopom’.17
Aureole su bile dobro definirani krugovi sačinjeni od jednog kruga promjera 19.2 µm. Nije bilo radio-aureola s više od jednog prstena. Središta tih aureola bila su toliko malena da ih je bilo nemoguće vidjeti. Opaženi promjer krugova odgovara α-raspadu 210Po.11
Može se tvrditi da prisustvo samo jednog prstena ne znači nužno da je 210Po izvorni izotop-roditelj, budući da sva četiri tipa radio-aureola (slika 2) sadrže 210Po prsten. Prsteni210Po su veoma slabo vidljivi, te je moguće da su bili prisutni i neki drugi izotopi, raspadali se i stvarali α-čestice. Možda nije bilo dovoljno radioaktivnog materijala da se stvori prsten dovoljno taman da se može vidjeti.
Izotop | Raspad | Vrijeme poluraspada | Energija (MeV) |
---|---|---|---|
238U | Alpha | 4.5 milijardi godina | 4.19 |
234Th | Beta | 24.1 dan | |
234Pa | Beta | 1 minuta | |
234U | Alpha | 0.245 miljuna godina | 4.77 |
230Th | Alpha | 76,000 godina | 4.68 |
226Ra | Alpha | 1,600 godina | 4.78 |
222Rn | Alpha | 3.8 dana | 5.49 |
218Po | Alpha | 3.0 minuta | 6.00 |
214Pb | Beta | 26.8 minuta | |
214Bi | Beta | 19.8 minuta | |
214Po | Alpha | 164 mikrosekunde | 7.69 |
210Pb | Beta | 22 godine | |
210Bi | Beta | 5 dana | |
210Po | Alpha | 138.4 dana | 5.30 |
206Pb | Stabilan | Stable | |
Table 1. Niz raspada 238U (Summarized from Gentry and CCNR).2,20 |
Nadalje, neki α-raspadi viših energija mogli su se odviti, stvarajući veće i teže uočljive prstene od onih 210Po. Možda je jednostavno bilo nedovoljno radioaktivnog materijala za formiranje većih, vidljivih prstena. Prema tome 214Po i 218Po ne mogu se definitivno eliminirati kao mogući roditelji.
Bez obzira koji je izotop polonija činio izvorni materijal-roditelj, vrijeme poluraspada u svim slučajevima je veoma kratko i potiče pitanje na koji način su se prsteni mogli formirati u tako kratkom roku.
Značajan pronalazak
Terenski dokazi upućuju na ja Stone Mountain nastajala tijekom recesivne faze potopa i prema kraju formiranja velikih planina. Ova orogeneza preobrazila je stijene nataložene potopom, te uzdigla južne Apalače. U slučaju da je ova interpretacija točna, granit nije nastao tijekom tjedna stvaranja, a aureole polonija ne mogu biti praiskonske. Ipak, aureole polonija jasno pokazuju da je radioaktivni materijal-roditelj uvršten u stijenu-domaćina veoma brzim geološkim procesima.
Ovaj nov izvještaj vezan za aureole polonija u granitu Stone Mountain je značajan za modele formiranja granita, te za klasifikaciju stijena unutar okvira stvaranja i potopa.
Srodni članci
Daljnje čitanje
Reference i bilješke
- See for example, Gentry, R.V., Radioactive halos: implications for Creation; in: Walsh, R.E. (Ed.), The First International Conference on Creationism , Creation Science Fellowship, Pittsburgh, Vol. 2, pp. 89–112, 1986. Natrag na tekst.
- Gentry, R.V., Creation’s Tiny Mystery, Earth Science Associates, Knoxville, pp. 111–137, 1988. Natrag na tekst.
- Wise, K.P., Radioactive halos: geological concerns, Creation Research Society Quarterly 25(4):171–176, 1989. Natrag na tekst.
- Wakefield, R. and Wilkerson, G., Geologic setting of polonium radiohalos; in: Walsh, R.E. (Ed.), The Second International Conference on Creationism, Creation Science Fellowship, Pittsburgh, Vol. 2, pp. 329–344, 1990. Natrag na tekst.
- Wise, K.P., Radiohalos in diamonds, Letters to the editor, J. Creation 12(3):285–286, 1998. See replies by Armitage (pp. 286–287) and Gentry (pp. 287–290). Natrag na tekst.
- Snelling, A.A., Radiohalos; in: Vardiman, L., and Chaffin, E.F., (Eds), Radioisotopes and the Age of the Earth: A Young-Earth Creationist Research Initiative, Institute for Creation Research, El Cajon, and Creation Research Society, St. Joseph, pp. 381–468, 2000. Natrag na tekst.
- Armitage, M., New record of polonium radiohalos, Stone Mountain granite, Georgia (USA), J. Creation 15(1):86–88, 2001. Natrag na tekst.
- Armitage, M., Internal radiohalos in a diamond, J. Creation 9(1):93–101, 1995. Natrag na tekst.
- Armitage, M. and Back, E., The thermal erasure of radiohalos in biotite, J. Creation 8(2):212–222, 1994. Natrag na tekst.
- Gentry, Ref. 2, p. 278. Natrag na tekst.
- See for example, Gentry, Ref. 2, p. 241. Natrag na tekst.
- See for example, Gentry, Ref. 2, p. 326. Natrag na tekst.
- Grant, W.H., Structural and petrologic features of the Stone Mountain granite pluton, Georgia; in: Neathery, T.L. (Ed.), Centennial Field Guide Volume 6, Southeastern Section of the Geological Society of America, pp. 285–290, 1986. Natrag na tekst.
- Grant, W.H., Field excursion, Stone Mountain—Lithonia District, Georgia, Geologic Survey Guidebook 2, Atlanta, 1962. Natrag na tekst.
- McQueen, D.R., The Southern Appalachian Mountains: An example of 6,000 years of Earth history; in: Walsh, R.E. (Ed.), The First International Conference on Creationism, Creation Science Fellowship, Pittsburgh, Vol. 2, pp. 245–250, 1986. Natrag na tekst.
- Walker, T.B., A biblical geologic model; in: Walsh, R.E. (Ed.), The Third International Conference on Creationism, Creation Science Fellowship, Pittsburgh, pp. 581–592, 1994. Natrag na tekst.
- Froede, Jr, C.R., Stone Mountain Georgia: a creationist geologist’s perspective, Creation Research Society Quarterly 31(4):214–224, 1995. Natrag na tekst.
- Gentry, Ref. 2, p. 213. Natrag na tekst.
- Gentry, Ref. 2, p. 278. Natrag na tekst.
- CCNR, Here is the decay chain of uranium-238, ccnr.org, accessed February 2000. Natrag na tekst.
Readers’ comments
Comments are automatically closed 14 days after publication.